Svjetski dan prevencije samoubistva, koji se širom svijeta obilježava 10. septembra, predstavlja ključni trenutak za podizanje svijesti o važnosti očuvanja mentalnog zdravlja, pravovremenom prepoznavanju rizika i pružanju podrške pojedincima u kriznim stanjima. Ovaj datum obilježava se pod okriljem Svjetske zdravstvene organizacije (SZO / WHO) sa globalnim sloganom „Promijenimo narativ o samoubistvu“ (Changing the Narrative on Suicide) i pozivom na akciju „Započnimo razgovor“ (Start the Conversation 2024-2026), sa ciljem rušenja tabua i stvaranja kulture otvorenosti i empatije.
U okviru forenzičke psihijatrije, ovaj datum nosi dodatnu odgovornost i specifičnu dimenziju. Forenzička psihijatrija se nalazi na spoju zdravstvenog i pravnog sistema, pružajući tretman i rehabilitaciju pacijentima kod kojih su mentalni poremećaji često povezani sa složenim životnim okolnostima, visokim nivoom stresa, traumama i osjećajem izolacije — što su faktori koji značajno povećavaju rizik od samopovređivanja i samoubistva.
Ključne dimenzije prevencije u forenzičko-psihijatrijskoj praksi:
-Mijenjanje narativa i borba protiv stigme: Slijedeći smjernice Svjetske zdravstvene organizacije, borba protiv stigme predstavlja jedan od najvažnijih koraka. Pacijenti u forenzičkim ustanovama često se suočavaju sa višestrukom stigmom — kako zbog prirode svog zdravstvenog stanja, tako i zbog specifičnog pravnog statusa. Mijenjanje narativa znači prepoznavanje da iza svakog složenog stanja stoji čovjek kome su potrebni stručna njega, razumijevanje i šansa za oporavak.
-Kontinuirana procjena rizika i otvoren razgovor: U skladu sa WHO pozivom „Započnimo razgovor“, u forenzičko-psihijatrijskim ustanovama podstiče se otvoreni dijalog o unutrašnjim krizama i osjećaju beznađa. Kroz multidisciplinarni pristup — koji uključuje psihijatre, psihologe, medicinske tehničare i socijalne radnike — vrši se stalna procjena rizika, identifikuju rani znaci krize i preduzimaju individualne mjere zaštite.
-Terapijski rad i psihosocijalna podrška: Prevencija ne podrazumijeva samo bezbjednosni nadzor, već stvaranje sigurne okoline u kojoj pacijenti kroz psihoterapijske i radno-okupacione aktivnosti razvijaju mehanizme prevladavanja stresa, obnovu emocionalne stabilnosti i osjećaj svrhe.
-Kontinuitet njege i reintegracija: Rizik od samoubistva često je povišen u periodima tranzicije. Zbog toga je, kako ističe i WHO u svojim preporukama, od presudnog značaja adekvatna priprema pacijenata za izlakak iz ustanove i njihovo povezivanje sa primarnom zdravstvenom zaštitom i socijalnim službama u zajednici.
Obilježavanjem ovog datuma i podržavanjem poruke Svjetske zdravstvene organizacije, ustanova forenzičke psihijatrije potvrđuje svoju posvećenost očuvanju humanosti, pružanju vrhunske zdravstvene njege i stalnom unapređenju bezbjednosti i dobrobiti svih pacijenata.
