RADNICI ZAVODA POSJETILI SPECIJALNU BOLNICI ZA PSIHIJATRIJSKE BOLESTI „GORNJA TOPONICA“

Dana 05.12.2019. godine tim iz Zavoda za forenzičku psihijatriju Sokolac u sastavu načelnika odjeljenja Zavoda, dr Gunjević Perse, dipl. psihologa Dragane Amović i magistra socijalnog rada, Suzane Vučković, je bio u posjeti Specijalnoj bolnici za psihijatrijske bolesti „Gornja Toponica“ u Gornjoj Toponici kod Niša, u Republici Srbiji. Direktor ove ustanove, dr Milan Stanojković,neuropsihijatar,  upoznao ih je sa bogatom istorijom ove ustanove, kao i sadašnjom organizacijom rada bolnice.

 Ideja o formiranju psihijatrijske bolnice u Gornjoj Toponici potiče iz 1911. godine, a  početak izgradnje prvih infrastrukturnih objekata vezuje za 1923. godinu  i to na imanju koje je nekada pripadalo Kralju Milanu Obrenoviću. U pomenutom periodu se pravi i specijalni paviljon VILA TOPONICA u kojoj je u periodu od 1926. do 1941. godine bio prinudno smješten i hospitalizovan princ Đorđe Karađorđević i tu ostaje do aprila 1941. godine. Na jednoj od fotografija se vidi Prinčeva vila, koju je narušio zub vremena i koja je povremeno u upotrebi, kada se u okviru ove bolnice održavaju razni kulturni skupovi, proslave, slikarske kolonije i slično.

Današnja Specijalna bolnica za psihijatrijske bolesti „Gornja Toponica“ u Gornjoj Toponici ima pet psihijatrijskih službi i to (službe za akutnu i hroničnu psihijatriju, gdje su uglavnom hospitalizovane psihoze; odjeljenja za bolesti zavisnosti; gerijatrijsku službu i službu za forenzičku psihijatriju). Riječ je o ogromnom zemljišnom prostoru 35 ari na kome se nalazi veliki broj infrastrukturnih objekata, uglavnom starije gradnje iz prošlog vijeka. Služba za forenzičku psihijatriju sastoji se iz dva muška i jednog ženskog odjeljenja. Iako su smještajni kapaciteti ove službe 160 kreveta, oni nisu dovoljni da prime sve forenzičke pacijente sa prostora južne Srbije, jer je priliv ovakvih pacijenta u ovu ustanovu svakodnevan. Pored toga što se u okviru pomenute službe realizuje provođenje mjera bezbjednosti medicinskog karaktera, dodatno opterećenje za ljekare su i učestala vještačenja, obaveze prema nadležnim sudovima i tužilaštvima i slično. Direktor ustanove radnike Zavoda je proveo kroz muško forenzičko odjeljenje i upoznao ih timom ljekara koji rade na njemu, kao i uslovima u kojima rade ljekari i ostalo osoblje i uslovima u kojima borave pacijenti. Opšti je utisak da se akcenat stavlja na indiviualni plan i tretman svakog pacijenta, kako u smislu odabira medikamentozne terapije, tako i u smislu detaljnog razmatranja želja i potreba pacijenata u vezi sa njihovim socio-terapijskim i radnookupacionim tretmanom. Prisup forenzičkom pacijentu ovde se ne razlikuje puno od pristupa prema psihijatrijskom pacijentu, kao i njihov tretman.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *